Jednostavniji i stariji: Postoji još jedna verzija Stounhendža

Autor fotografije, English Heritage
- Autor, Alison Frensis
- Funkcija, BBC nauka
- Autor, Rebeka Morel
- Funkcija, BBC nauka
- Objavljeno
- Vreme čitanja: 5 min
Arheolozi veruju da su otkrili stariju, znatno jednostavniju verziju Stounhendža pet kilometara od praistorijskog spomenika.
Sve što je ostalo od starije strukture su dve rupe u zemlji.
Istraživači međutim kažu da su u njima bili drveni stubovi, koji su bili poravnati sa Suncem tokom letnje dugodnevice i zimske kratkodnevice, najdužeg i najkraćeg dana u godini, na isti način na koji je to slučaj sa Stounhendžom.
Nalazište je staro oko 5.000 godina, odnosno postojalo je 500 godina pre Stounhendža.
Na njemu su otkriveni predmeti poput posuđa, alata i životinjske kosti, što sugeriše da su se praistorijski ljudi ovde okupljali.
Za Fila Hardinga, iz Wessex Archaeology, koji je vodio iskopavanja, ovo je najveće otkriće u dugoj karijeri.
„Dve rupe za stubove govore mi mnogo o ljudima koji su živeli pre 5.000 godina", rekao je.
„Govore mi o celoj zajednici, kako su razmišljali, kako su se ponašali, i kako su poštovali nebesa."

Autor fotografije, Tony Jolliffe/BBC News
Ogromni kamenovi u Stounhendžu postavljeni su tako da su poravnati sa Suncem.
Ako stojite u sredini kruga pri izlasku sunca na letnjoj dugodnevici, videćete kako Sunce izlazi iznad kamena zvanog Heel Stone severoistočno od kruga.
Usred zime, ako stojite u centru kruga, videćete kako Sunce zalazi iza kamena oltara jugozapadno od lokaliteta.
Struktura otkrivena u selu Bulford mnogo je jednostavnija i sastojala se od samo dva drvena stuba, koji su odavno istrulili.
Procenjuje se da su bili visoki između dva i četiri metra i udaljeni 120 metara.
Kada je Harding otkrio ove neobične rupe, primetio je da izgleda kao da su u ravni sa Suncem, na isti način na koji je Stounhendž, udaljen nekoliko kilometara.
„Uzeo sam olovku i lenjir, spojio ih i primetio da su na neki način pokazivali u pravcu izlaska sunca usred leta“, rekao je.
Tragovi stare strukture pronađeni su u Bulfordu pre više decenija kada se raščišćavao teren za smeštaj vojske.
Ali je tek sad sprovedena detaljna analiza.
„Nebo - pozicije Sunca, Meseca, planeta i zvezda, menjaju se polako kroz vekove. Toliko su male da ih ne primećujemo za života", rekao je Fabio Silva, arheolog astronom na Univerzitetu Bornmut i Akademiji Skajskejp.
„Bilo je potrebno da rekonstruišemo nebo, kako je tačno izgledalo pre 5.000 godina, gde je sunce izlazilo i u koje je vreme u tim mestima.
„Ako uzmete u obzir širinu stubova, onda je poravnanje potpuno, potpuno tačno. Precizno je usklađeno sa izlaskom sunca na letnjoj dugodnevici i zalaskom sunca na zimskoj kratkodnevici."
Nisu otkrivene samo rupe u kojima su bili drveni stubovi, već i desetine drugih rupa oko njih, u kojima su se nalazili predmeti koji su pripadala praistorijskim ljudima u selu Bulford.
Pomoću ovih objekata utvrđena je starost lokaliteta.
Među njima je bio rog koji je mogao biti korišćen za kopanje, i druge rezbarene životinjske kosti, kao i precizno ukrašeni delovi posuđa.
Otkriveni su i alati napravljeni od kremena, među njima i redak neolitski nož koji je bio zaobljen u oblik diska.
„Mislim da je to bilo naše najveće otkriće", rekao je Harding.
„Ono što je posebno u vezi sa njim jeste umeće sa kojim je napravljen. To je delo pravog majstora."
Nož je pronađen u uspravnom položaju, po svoj prilici brižljivo postavljen, zbog čega se Harding pita da li je imao simbolički značaj.
„Možda taj diskoidni oblik predstavlja neku vrstu reference na Sunce, ko zna?", rekao je.

Autor fotografije, Wessex Archaeology
Spomenik u Bulfordu potiče iz istog perioda kao i najranija faza aktivnosti u Stounhendžu, u vreme prvih zemljanih radova, pola milenijuma pre nego što su postavljeni kameni blokovi.
„Otkriće u Bulfordu zapravo sugeriše da su ljudi koji su izgradili prve faze Stounhendža možda bili tamo nastanjeni ili su tamo živeli, ili su se barem sezonski okupljali kako bi radili na izgradnji Stounhendža“, rekla je dr Dženifer Veksler, kustoskinja istorije u organizaciji English Heritage.
Ali zašto su ti praistorijski ljudi bili toliko fascinirani Suncem?
„Ljudi koji su izgradili Stounhendž i oni koji su bili u Bulfordu bili su zemljoradnici.
„Njihov život bio je povezan sa godišnjim dobima i sa tim da Sunce obavlja svoju posao“, objasnila je Veksler.
Pogledajte video Dan u životu arheologa u Srbiji
Danas je letnja dugodnevica u Stounhendžu najveća atrakcija, kada hiljade ljudi dolaze da posmatraju izlazak sunca kod ovog spomenika.
Ali Veksler kaže da je pre 5.000 godina zimska kratkodnevica imala veći značaj za zajednice.
„Zima je možda bila posebno važna jer je to doba godine kada svetlost doslovno odumire.
„Možda je bilo potrebno učiniti nešto da se prizove njen povratak ili da se on obeleži, jer tada dolazi povratak proleća, kada se nadate da će vaši usevi i životinje napredovati.“
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

























