'Želimo da pobedimo, ali preziremo Islamsku Republiku' - dilema iranskih fudbalskih navijača

Autor fotografije, AFP via Getty Images
Navijati ili ne navijati za Iran?
Pitanje je koje mori najveću dijasporu ove zemlje dok mundijalski zanos obuzima njenu teritoriju.
Kratkom vožnjom od široke nadstrešnice stadiona SoFi, iranska trobojka je sveprisutna u čitavom „Teheranđelesu“, četvrti Los Anđelesa poznatoj po velikoj persijskoj zajednici.
Samo što to nije zastava Islamske Republike, već predrevolucionarni Lav i sunce, koja se vije kao simbol otpora aktuelnoj iranskoj vladi.
Proglasivši zastavu političkom, FIFA ju je zabranila u objektima u kojima se održava Svetsko prvenstvo.
Ali na prvom pojavljivanju Irana protiv Novog Zelanda 16. juna, neke su uspele da se provuku na stadion.
Nazvati iranske utakmice politički obojenim blaga je izjava – i očekivano je da će emocije biti snažne i na drugoj utakmici, protiv Belgije, ponovo u Los Anđelesu.
„Mi želimo da gledamo naš tim i želimo da on pobedi, ali istovremeno preziremo iransku Islamsku Republiku, njenu vladu i njenu represiju“, rekla je Amerikanka iranskog porekla iz Los Anđelesa, koja je zamolila da ostane anonimna iz zabrinutosti za sopstvenu bezbednost.
Ove komplikovane emocije dodatno su naelektrisane činjenicom da je domaćin većine utakmica zemlja koja je u februaru proglasila rat protiv Irana.
Dok se mastilo suši na svežem dogovoru za okončanje borbi, Tim Meli – „nacionalni tim“ na persijskom – upravo otvara kampanju za sedmo Svetsko prvenstvo, a mnogi Iranci se bore sa oprečnim osećanjima.

Autor fotografije, Getty Images
„Ovo nije moj tim“, rekao je Erik Sadit, vlasnik prodavnice tepiha u Teheranđelesu.
„On ne zastupa Iran i navijati za njega znači navijati za Revolucionarnu gardu“, dodao je on, govoreći o moćnoj vojnoj i političkoj sili koja brani islamski režim.
Veza između tima i države nije toliko direktna za neke navijače.
Na uvodnoj utakmici reprezentacije 16. juna, negodovanje koje je izazvalo intoniranje iranske nacionalne himne brzo se pretvorilo u veselo skandiranje posle uvodnog zvižduka sudije.
Elika, još jedna Amerikanka iranskog porekla iz Los Anđelesa, odrasla je gledajući utakmice sa ocem, koji je umro 2020. godine.
„Osetila sam potrebu da dođem u znak sećanja na oca i u čast Iranaca koji samo žele mir i priliku da uživaju u utakmici kao što je ova“, rekla je ona.

Autor fotografije, Getty Images
'Igranje za Irance u svim krajevima sveta'
Unutar Irana zaluđenog fudbalom, rat je otežao osećanje bilo kakve strasti za ovim Svetskim prvenstvom.
„Posle više nedelja života pod svakodnevnim bombardovanjem, a sada sa inflacijom koja ekstremno otežava život i čini ga neodrživim, gledanje i uživanje u Svetskom prvenstvu deluje kao fantazija ili vic“, rekla je za BBC Svetski servis Bafi, Iranka koja je tražila da joj se izmeni ime.
Neda, kojoj to nije pravo ime, takođe je ustanovila da bi joj bilo zamorno da se veštački raduje i navija za Tim Meli.
„Otupela sam“, rekla je.
„Volim da vidim da je tim srećan i da slavi, ali ja lično ne osećam ništa.“
Što se njih lično tiče, iranski igrači su rekli da žele da služe kao sila ujedinjenja.
„Igramo za Irance u svim krajevima sveta“, rekao je za novinare napadač Mehdi Taremi.
To je težak cilj, dok se različite sile trude da iskoriste Tim Meli za sticanje vlastitih političkih poena.
„Postoji iskrena baza navijača koja nadilazi sve političke podele. Ali bilo je i pokušaja da se okrnji ta baza kako bi se podelili Iranci“, kaže Niki Akavan, američki profesor medijskih studija iranskog porekla na Katoličkom univerzitetu Amerike, u Vašingtonu.
„A potom, naravno, imate državni establišment koji ima vlastite političke ciljeve i želi da prisvoji sve simbole iranske kulture“.

Autor fotografije, Getty Images
Politički teret je ostavio traga na iranskoj logistici za Svetsko prvenstvo.
Zabrinutost zbog viza i bezbednosti dovela je do toga da se tim preseli iz Tusona, u Arizoni, do pograničnog grada Tihuane u Meksiku.
Igrači su se žalili na sve to putovanje tamo-vamo, dok su se neki posmatrači zapitali koliko je čitava situacija pravična.
U saopštenju od 19. juna, Fudbalska federacija Irana rekla je da će podneti zvaničnu pritužbu Fifi zbog putnih ograničenja – uslovi njihove vize zahtevaju od tima da leti u SAD samo dan pre nego što igraju utakmicu i da napuste zemlju istog dana kada je utakmica odigrana.
Federacija je rekla da „to nije u skladu sa principima obezbeđivanja ravnopravnih uslova svim timovima učesnicima.“
Endrju Đulijani, izvršni direktor Fifine radne grupe u Beloj kući, kaže da je Iran znao kakva je situacija sa kojom se suočava kad su u pitanju njihove utakmice.
'Burne okolnosti'
„Iran uvek prolazi kroz nekakve burne okolnosti, igra nikad nije bila odvojena od geopolitike koja je okružuje“, kaže profesor Akavan.
Od njegovog prvog pojavljivanja na Svetskom prvenstvu 1978. godine, bilo je politički naelektrisanih epizoda – kao 1998. godine na utakmici protiv Sjedinjenih Američkih Država, sa kojima je Iran prekinuo diplomatske odnose 1980. godine.
Van terena, bilo je zabrinutosti za bezbednost oba tima.
Pred utakmicu, američki predsednik Bil Klinton je održao pomirljivi govor:
„Dok navijamo na današnjoj utakmici između američkih i iranskih sportista, nadam se da to može biti još jedan korak ka okončanju otuđenja između naše dve zemlje.“
Hiljade navijača slavile su na ulicama Irana kad je Tim Meli pobedio sa 2:1, izbacivši Ameriku sa Svetskog prvenstva.

Autor fotografije, Anychance/Getty Images
U Kataru 2022. godine, Iran je igrao dok su masovni antivladini protesti plamteli kod kuće, pokrenuti smrću Mahse Amini u pritvoru.
Nju je privela policija za moral zbog navodnog kršenja strogih pravila oko marama za glavu.
„U tom trenutku, usred pokreta 'Žene, Život, Sloboda“, mislim da je pokret bojkota nacionalnog tima bio mnogo jači, sa ljudima koji su govorili: 'Ovo nije iranski tim, ovo je državni tim'", rekao je profesor Akavan.
Prava žena
Ženama u Iranu, sam sport je takođe bio istorijski van domašaja.
Decenijama posle Islamske revolucije iz 1979. godine, navijačicama je bilo zabranjeno da gledaju muške sportske događaje.
Jedna žena je 2019. bila uhapšena kad je pokušala da uđe na fudbalski stadion.
Nakon što je njeno suđenje bilo odloženo, Sahar Kodajari se zapalila – umrla je nedelju dana kasnije – u slučaju koji je izazvao opšte zgražavanje i pojačao pritisak na režim da popusti ograničenja.
U avgustu 2022, Irankama je bilo dozvoljeno da prisustvuju utakmici nacionalnog fudbalskog šampionata.
Te iste godine, međutim, navijačice su bile sprečene da uđu na stadion u istočnom Iranu, da bi gledale kvalifikacioni meč za Svetsko prvenstvo u Kataru, prema Hjuman rajts voču.
„Iako ova zabrana ne postoji u zakonima ili propisima, vlasti je redovno sprovode decenijama“, rekli su iz HRV.
Godine 2023, vlasti su rekle da „pripremaju prave okolnosti na stadionima da žene mogu da se pridruže“.

Autor fotografije, AFP via Getty Images
Iranski ženski tim je takođe prošao kroz vlastita iskušenja.
Ranije ove godine, nakon što su odbile da pevaju nacionalnu himnu na utakmici Azijskog kupa u Australiji, komentator u Iranu ih je proglasio „ratnim izdajnicima“ – izazvavši zabrinutost za njihovu bezbednost po povratku kući.
Njih pet je dobilo humanitarne vize od australijske vlade.
Dve su odlučile da ostanu u Australiji.
'Zašto ne možemo da uživamo u ovome'

Autor fotografije, AFP via Getty Images
Na stadionu SoFi u Los Anđelesu, neki iranski navijači vide Svetsko prvenstvo kao retku priliku da se okupe i proslave zajednički kulturni identitet — omogućivši im trenutak mimo rata i politički podeljene dijaspore.
„Dok su igrali, ne možete da poreknete ljubav koju svi suštinski osećamo jedni prema drugima“, rekla je Mahdis Kešavarc, američka navijačica iranskog porekla, za BBC radio posle utakmice koju su odigrali nerešeno protiv Novog Zelanda.
„Duboko želim da ovo bude nešto što će premostiti bol i žalost koje su mnogi od nas iskusili u poslednjih četrdesetak godina“, dodala je ona.
Navijačica Idene Dehdašti je saglasna s tim.
„Čak i pre rata, pre nego što su životi izgubljeni, oduvek je bila borba biti Iranac na stadionu“, rekla je ona za BBC ispred stadiona u Los Anđelesu.
„Ali to i umara. Iznuruje. Zašto ne možemo da uživamo u ovom?
„Nije svaka zemlja uspela da se kvalifikuje“.
Dodatno izveštavanje; Pola Adamo Idoeta, Šaima Kalil, Leire Ventas, Isak Fanin i Feranak Amidi, u Londonu i Los Anđelesu
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk





























